Hasan Redžić: Nadam se da ćemo ovog puta izabrati Bošnjaka u Sabor
Istaknuto Politika

Hasan Redžić: Nadam se da ćemo ovog puta izabrati Bošnjaka u Sabor

Hasan Redžić, jedan od potpredsjednika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u proteklom mandatu, na izborima za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj koji su planirani za dva dana naći će se na združenoj listi Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Bošnjačke nacionalne zajednice. Povjerenje svojih sunarodnjaka zaslužio je proaktivnim stavom i činjenicom da je jedan od onih „iz naroda“ i da je stalno prisutan na terenu. Za portal Bosna.hr Hasan Redžić upravo je govorio o svom radu, ali i životu i posebnoj ulozi vjere u njemu.

U proteklom mandatu bili ste jedan od potpredsjednika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Koliko se učinilo u proteklom periodu u ovome vijeću?

Sobzirom na to da prvi put govorim za vaš portal, želio bih poselamiti Vas i čitaoce vašeg portala. Da, upravu ste. Na izborima za manjinska vijeća sam bio kandidat BNV-a, te sam tako sa zavidnim brojem glasova ušao u Vijeće. U proteklom sazivu sam bio jedan od potpredsjednika Vijeća i nastojao sam biti aktivan u samom radu. Moram kazati da sam zadovoljan radom Vijeća u proteklom sazivu mada uvijek može bolje. Uvijek treba težiti ka boljem rezultatu. Kao što znate, u u proteklom smo mandatu imali COVID-19 kao i dva potresa te da je Vijeće djelovalo u jako teškim uvjetima. Bez obzira na sve te poteškoće mislim da se jako puno uradilo. Svi projekti koji su bili u planu su realizirani mada u nešto manjem obimu. Pronalazli smo načine kako da ih provedemo bez obzira na novonastalu situaciju distanciranja od ljudi (zbog korone), pa čak i od najbližih članova porodice. Uzeo bih za primjer projekt iftara za naše postače. Nije bilo izvodivo da se nalazimo u restoranima niti na drugim mjestima, pa smo kupili otprilike 150-200 paketa s osnovnim kućnim potrepštinama te smo ih dostavljali na kućne adrese. Projekti poput maratona „Vukovar-Srebrenica“, „Konvoj za Srebrenicu“, „Dani bosanskohercegovačke kulture“, „Dan Bošnjaka“ i drugi su uspješno realizirani. Pogotovo se možemo ponositi izdavanjem knjige „Sjećanje Bošnjaka na sudjelovanje u Domovinskom ratu u Hrvatskoj“ autora dr. sc. Filipa Škiljana. To je nešto što je ukoričeno i što će ostati za generacije iza nas.

Šta Vam je bio motiv da na ovaj način, tj. aktivizmom u Vijeću, doprinesete svojoj nacionalnoj zajednici?

Motiv moga djelovanja je doprinos u buđenju svijesti kod naših ljudi kada je u pitanju nacionalnost. Mišljenja sam da samo radom na terenu, odlaskom na vrata, možemo polučiti pravi uspjeh. Proteklih godina sam obišao nekoliko stotina porodica, što onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, ali i onih koje je bilo potrebno preimenovati u Bošnjake. Jako sam zadovoljan rezultatom tog rada. Moja deviza je „Rad na terenu s ljudima“. Samo u zadnjih dva-tri mjeseca smo preimenovali oko 300 Muslimana u Bošnjake. Možda nekome i ta brojka zvuči mala, ali vjerujte da je to, s obzirom na našu nezrelost po tom pitanju, jako veliki broj.

Ove godine ste na listi BNV-a i BNZ-a za Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Ako se desi da budete opet izabrani, na čemu ćete raditi u periodu koji slijedi?

Ove godine sam ponovno na listi ispred BNV-a i BNZ-a za manjinske izbore. Želim vjerovati da su ljudi prepoznali moj rad i aktivnost u proteklom periodu te su me ponovno kandidirali. Ukoliko budem izabran, nastavit ću biti aktivan u projektima kako svojim tako i svojih kolega. Kao što sam kazao da je terenski rad moja glavna smjernica, nastavit ću tim putem. U Zagrebu ima još oko 5.000 onih koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci. To je veliki bazen na kojem treba raditi kako bi spremni dočekali parlamentarne izbore, nadajući se da ćemo ovog puta, ako Bog da, izabrati Bošnjaka u Sabor.

Koji su to problemi koji najviše muče Bošnjake Zagreba?

Problemi s kojima se suočavamo su prije svega velika asimilacija Bošnjaka, nezainteresiranost, kako za izjašnjavanje tako i za učešće u bilo kakvim aktivnostima Vijeća. Razumljivo, s obzirom na to da te iste Bošnjake 16 godina, gotovo niko nikada nije posjećivao. Sada se to dosta promijenilo. Primjećuje se velika promjena. Danas naše Bošnjake zanima i Vijeće i rad Vijeća, ali ih zanimaju i izbori za Vijeće. Mislim da bi ove godine mogao biti rekordan izlazak na izbore. Zaista se u proteklih četiri godine Vijeće svojim djelovanjem približilo narodu. Narod je konačno osjetio da ima neko ko misli na njih, neko ko želi saslušati njihove problema pa ih, ukoliko smo u mogućnosti, i riješiti.

Jedan ste od onih ljudi koji dolaze „iz naroda“. Koliko je bitno da se upravo taj srednji sloj društva aktivira u svojoj zajednici? Pretpostavljamo da upravo radnička klasa i srednji sloj društva najbolje znaju kako se zapravo živi i koji su realni svakodnevni problemi?

I sam dolazim iz jedne skromne radničke porodice, srednjeg staleža, tako da jako dobro poznajem potrebe tog sloja ljudi. To su ljudi kojima je malo potrebno da budu sretni i zadovoljni. Ne može se biti vijećnik, a pogotovo predsjednik Vijeća ili kandidat za Sabor a da nemate osjećaj za taj dio ljudi kojih je velika većina u Zagrebu. U Zagrebu postoje kvartovi gdje živi veliki broj Bošnjaka. Nažalost, nekim kandidatima za Vijeće, pa čak i za Sabor ispod je časti da se pojavi u tim kvartovima. Ne vole ljudi oholog i umišljenog insana. Ne može se heftu dana pred izbore sjetiti da postoje ti ljudi oko nas, sjesti kraj  telefona, zvati okolo i pokušati uvjeriti nekoga da vam da svoj glas. Prošla su ta vremena jer Bošnjak nije više naivan. Ljudi vide ko se trudi, ko radi i ko doprinosi boljitku zajednice.

Također, poznati ste i kao jedna od aktivnijih osoba u džematu. Ljudi Vas percipiraju kao odličnog poznavaoca vjerskih propisa za što ste se jednim dijelom i obrazovali. Koliko je bitna vjera u životu ljudi, posebno muslimanima koji su manjina u društvima u kojima žive? Vjera mora biti neodvojivi dio nas. Ja volim kazati da nas naš Gospodar neće pitati da li si bio Bošnjak ili nešto drugo, ali će nas uistinu pitati kakvi smo bili kao muslimani. Nastojim, shodno svojim mogućnostima, u praksi primijeniti svoju vjeru, ali i onima koji su u mom okruženju sugerirati, možda čak da sam im nekada i dosadan, kako da poprave svoj odnos spram Gospodara. Uočljivo je da oni ljudi koji su svjesni svoje vjere dolaze u džamiju pa makar samo petkom, imaju nekako veću nacionalnu svijest. Vjera nas uči da znamo ko smo, šta smo i kome pripadamo. Uči nas da, kako kaže Poslanik „hubbul vatani minel iman“ , voljeti svoju zemlju je dio imana (vjere). Mi u ovom našem poslu raspolažemo imetkom koji je zajednički i pripada svima nama te smo odgovorni kako i u šta ga trošimo. Upozoravam sebe i druge da uvijek imamo na umu da ćemo jednog dana morati odgovarati za svaki cent ili euro koji nam je povjeren. Završio bih jednim kur'anskim ajetom iz sure Zilzal: „onaj koji uradi koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj koji uradi koliko trun zla, vidjet će ga“. Pozivam sve one koji imaju pravo glasa da izađu na izbore i podrže listu na kojoj se prvi put u dvadesetogodišnjoj historiji Vijeća nalaze skupa dva bošnjačka udruženja, pokazujući time da su za slogu i zajednički rad.