Gunja je naseljeno mjesto i istoimena općina koja je administrativni dio Vukovarsko-srijemske županije. Smještena je u zapadnom Srijemu i to na lijevoj obali Save, uz samu granicu s Bosnom. Ono što je specifičnost Gunje jeste činjenica da nju naseljava i značajan broj Bošnjaka muslimana, koji su jedna od najstarijih islamskih zajednica u Republici Hrvatskoj.
O statusu Bošnjaka u Gunji za Bosna.hr govorio je Iris Turbić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Općine Gunja, koji se posebno osvrnuo na problem manjka kapaciteta u postojećem mezarju u Gunji. S obzirom na to da su otkočeni procesi koji bi trebali dovesti do rješavanja ove poteškoće, on je istakao da su Bošnjaci u Gunji ostalim segmentima života u ovom dijelu zemlje, uz nekoliko izuzetaka, poprilično zadovoljni.
Kada su prvi muslimani počeli naseljavati Gunju?
Prvo masovnije naseljavanje muslimana u Gunji počelo je tokom Drugog svjetskog rata i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Seobe su bile od 1942. do poratne 1946. godine. Prema spomenici Župnog ureda u Gunji 1921. godine spominje se jedan musliman, a 1933. godine i prvi tzv. mješoviti brak. Tačno 28. septembra 1969. godine sagrađena je i službeno otvorena prva džamija, ujedno i najstarija u Hrvatskoj, u Gunji. Prvi imam Gunjanske džamije bio je Hasan ef. Suljaković, a od 1981. godine do dana današnjeg imam je Idriz ef. Bešić. Osim džamije u Gunji od 1960. godine postoji i odvojeno muslimansko mezarje. Osim što imamo najstariju džamiju u Hrvatskoj, prvi smo na prostoru bivše Jugoslavije gdje je uvedena i islamska vjeronauka u osnovnu školu.
Imate li podatak koliko Bošnjaka trenutno živi u Gunji i kakav je njihov položaj u ovom dijelu Republike Hrvatske?
Što se tiče samog položaja Bošnjaka, položaj je jako dobar, pogotovo u Gunji i, naravno, u ovom dijelu Hrvatske. Kada je riječ o broju Bošnjaka, u postocima gledano on je 29,69 posto od ukupnog broja stanovništa na prostoru Općine Gunja. Približno tačan broj bio bi negdje oko 750 izjašnjenih Bošnjaka, s tim da bi postotak bio sigurno i veći budući da se određeni dio stanovništva još uvijek izjašnjava kao Muslimani.
Koliko su Bošnjaci uključeni u procese odlučivanja u ovoj lokalnoj zajednici? Je li situacija zadovoljavajuća ili može bolje?
Situacija je zadovoljavajuća. Ispoštovano je sve po Zakonu o nacionalnim manjinama. Dakle, od 14 članova Općinskog vijeća četiri člana su Bošnjaci. Na posljednjim izborima nije postignuta ravnomjerna zastupljenost, pa su organizirani dopunski izbori gdje smo dobili četiri člana. Vjerovatno će u budućnosti biti i manje jer će se smanjiti broj vijećnika sa 13 na 11 jer se smanjio i ukupni broj stanovnika u Općini Gunja. Bošnjaci su već desetljećima uključeni u politički i društveni rad u Općini Gunja. Mislim da je to na jednoj dobroj i zadovoljavajućoj razini.
Poznato je da Bošnjaci u Gunji već dugo insistiraju na rješavanju problema manjka kapaciteta u već postojećem mezarju. Može li se očekivati da u skorijem periodu bude riješena ova poteškoća?
Da, to je, nažalost, dugogodišnji problem Bošnjaka u Gunji. Moram reći da su ovi problemi, opet ću reći nažalost, bili na neki način zapostavljeni ili im se nije dovoljno ozbiljno pristupilo. Mislim da je to unazad deset godina bilo puno lakše za uraditi i napraviti nego sada tako da to jednim dijelom ide i na dušu svih prošlih vlasti i općinskih vijeća, ali isto tako i bošnjačkih predstavnika u Općinskom vijeću. U vezi s ovom temom ne mogu a da ne spomenem rahmetli Mirsada Pezerovića, koji je bio najaktivniji predstavnik Bošnjaka koji nas je svojim radom i trudom te željom da se realizira ovaj projekt zadužio da ga realiziramo u potpunosti. Svjesni tog velikog problema u zadnje vrijeme se intenzivno radi na tom projektu, mnogi koraci su već poduzeti. Evo, prvi će biti izgradnja pristupne ceste do samog mezarja, radovi bi trebali početi krajem marta 2023. godine. Čim se napravi pristupna cesta pristupit će se urbanističkom planu uređenja samog mezarja i napraviti idejni projekt. Očekujemo da bi do kraja 2023. godine mogli ucrtati grobna mjesta i da ćemo parcelu koja je u državnom vlasništvu dobiti u općinsko vlasništvo. Samim tim, očekivati je i da će se najkasnije do kraja 2023. godine početi raditi i ukopi na planiranoj čestici novog mezarja. Kapaciteti starog mezarja su već odavno upitni, nadam se samo da će kapacitetom moći izdržati do realizacije novog mezarja. Ako se to ne desi, svi dolazimo u velike probleme s ukopnim mjestima. Uz ozbiljnost situacije i razumijevanje svih ostalih institucija koje nam mogu olakšati realizaciju zacrtanog cilja, mislim da će konačno biti riješen dugogodišnji problem svih Bošnjaka i da će biti izgrađeno novo mezarje.
Koji su kapitalni projekti riješeni u proteklom periodu od važnosti za Bošnjake u Gunji, a koji su to kapitalni projekti koje bi što prije trebalo implementirati?
Što se tiče projekata i njihove važnosti, vratit ću se na prošlu temu. Najbitniji i najznačajniji projekt je izgradnja novog mezarja u Gunji, taj projekt bi svakako što prije trebalo implementirati. U proteklom periodu u saradnji s Općinom Gunja odrađena je rekonstrukcija pješačkih staza u ulicama Miroslava Krleže i Vladimira Nazora, gdje su ugovorom o sufinansiranju odobrena sredstva u iznosu većem od 40.000 eura u oba slučaja, a ostatak sredstava osiguran je iz budžeta Općine Gunja. Za jednu bošnjačku porodicu u Gunji osigurali smo sredstva za priključak električne instalacije sa svim ostalim pratećim instalacijama, također u saradnji s Općinom Gunja i načelnikom Antom Gutićem. Ugroženim bošnjačkim porodicama smo uvijek, koliko smo bili u mogućnosti, pomagali i to na razne načine, ovisno o njihovim potrebama i mogućnosti realizacije. Trenutno se susrećemo s nizom problema koji pogađaju bošnjačke porodice koje žive na području Općine Gunja – s istim problemom vezanim za električnu energiju, zatim su tu i problemi vezani za legalizaciju stambenih jedinica, problemi s nedovršenom obnovom doma Bošnjaka Amira Pezerovića, što je borba koja za njega traje još od 2014. godine kada smo bili pogođeni katastrofalnim poplavama…
S obzirom na to da ste predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Općine Gunja možete nam sigurno kazati kakva je saradnja s ostalim bošnjačkim organizacijama izvan Gunje?
Moram priznati da nemam baš neka široka saznanja o ovom pitanju. Već duži period sam u kontaktu s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i predsjednikom Arminom Hodžićem, koji je čest i drag gost Bošnjaka u Gunji, kojima je u više navrata bio i u kućnim posjetama tokom kojih je pomagao i rješavao neke od problema Bošnjaka u Gunji, na čemu smo mu neizmjerno zahvalni.
Kako ocjenjujete međuodnos Bošnjaka i drugih nacionalnih zajednica u Gunji?
Gunja je specifična sredina gdje svi živimo zajedno. Tu ne postoji nikakav suživot, mi u Gunji živimo zajednički život. Sredina smo u kojoj ljude cijenimo po ljudskoj i karakternoj vrijednosti bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost. To dokazuje i nemali broj miješanih brakova. I ja, također, živim u mješovitom braku. Moja supruga je Hrvatica i u braku smo 25 godina. Imamo dva sina – Arnesa i Darisa – koji žive i odrastaju u Gunji. Svima nam je od interesa, pa i nama Bošnjacima, da se rješavaju svi problemi u Gunji, da se popravlja infrastruktura i svi ostali životni sadržaji iz razloga što Bošnjaci ne žive u jednoj, tri ili pet ulica, Bošnjaci žive u svim dijelovima. Ima nas svuda, na cijelom prostoru Općine Gunja. Tako da sa sigurnošću mogu reći da smo sredina koja svima može poslužiti kao primjer zdravih međuljudskih odnosa bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.
Pošto je Gunja geografski vrlo blizu Bosne i Hercegovine, samo je jedan most dijeli od Brčkog, koliko često Bošnjaci Gunje prelaze tu granicu i ulaze u Bosnu i Hercegovinu? Kakva je komunikacija Bošnjaka Gunje s njihovom maticom?
S obzirom na geografski položaj Općine Gunja i činjenicu da smo direktno naslonjeni na granicu s BiH, mogu reći da Bošnjaci dobro sarađuju s maticom i susjednim Brčko distriktom. Imamo dobru komunikaciju s gradonačelnikom Brčko distrikta Esadom Kadrićem, uspostavili smo međunarodnu saradnju i sa Sjedinjenim nacionalnim manjinama Brčko distrikta i s predstavnikom turske nacionalne manjine Alijom Denjagićem, odlikovanog najvećim ratnim priznanjem “Zlatim ljijanom”, te u bliskoj budućnosti planiramo raditi zajedničke projekte.
Sumirano, komunikacija Bošnjaka s maticom je, slobodno mogu reći, svakodnevna Veliki broj kako Bošnjaka tako i ostalog stanovništva dosta posjećuje nama susjedno Brčko. Takav odnos i navika je stvorena još davno prije. Veliki broj ljudi iz Gunje je prije rata radio u Brčkom, dosta mladih je pohađalo srednju školu i fakultet u Brčkom tako da ta spona postoji oduvijek i mislim da je neraskidiva.
Poznato je da ste sve donedavno bili i predsjednik Nogometnog kluba ”Jadran” Gunja. Osim što ste bili predsjednik, učestvovali ste i u osnivanju ovog kluba. Zašto ste se odlučili na jedan ovakav potez?
Tačno tako, bio sam predsjednik NK ”Jadran” iz Gunje. Međutim, došlo je do prezasićenja nogometom i svim obavezama koje zahtijeva vođenje jednog sportskog kluba. Budući da sam predsjednik Nogometne škole mladeži ”Jadran” Gunja, u kojoj sam obnašao i ulogu trenera i trenirao dvije selekcije paralelno sa Ženskim nogometnim klubom ”Jadran” Gunja, donio sam odluku da ću se fokusirati na mlađe uzraste i rad s njima te ostati pri NŠM ”Jadran” i ŽNK ”Jadran” Gunja, a ostale selekcije kluba i klub prepustiti ambicioznoj i punoj snage novoj upravi kojoj ovom prilikom želim puno dobrih rezultata i sportskih uspjeha.
