Nepravda učinjena Mladim muslimanima ujedno je i nepravda prema bošnjačkom narodu
Istaknuto Politika

Nepravda učinjena Mladim muslimanima ujedno je i nepravda prema bošnjačkom narodu

Danas se navršava 40 godina od izricanja presude bošnjačkim intelektualcima, među kojima je bio i Alija Izetbegović, tokom montiranog Sarajevskog procesa 1983. godine, od strane komunističkih vlasti u R. Bosni i Hercegovini.

Nepravda učinjena „Mladim muslimanima“ ujedno je i nepravda prema bošnjačkom narodu. Okrutnim i neprimjerenim kaznama koje su izrečene „Mladim muslimanima“, a u koje ubrajamo i smrtne kazne i višegodišnje robije, komunisti su nastojali napraviti balans u krivici kod sva tri naroda te izjednačiti zločinačke četničke i ustaške vojne formacije s mladićima i djevojkama koji većinom tokom Drugog svjetskog rata nisu bili ni punoljetni i koji su tokom 1944. i 1945. godine bili pripadnici partizanskih jedinica.

”Organizacija „Mladi muslimani“ osnovana je 1939. godine i u narednim ratnim i poratnim godinama osvojila je mnogo simpatija u svom narodu kao autentična bošnjačka i bosanskohercegovačka omladinska organizacija, utemeljena na principima islama. I danas egzistiraju pogrešne predstave o „Mladim muslimanima“ jer nije se sprovela dosljedna lustracija i nisu se zvanično i javno objavili podaci o stradanjima političkih neistomišljenika u nekadašnjoj SFRJ. To je glavni uzrok što danas široj javnosti nije dostupna arhiva policijskih i sudskih struktura koje su optuživale i neosnovano sudile „Mladim muslimanima“. Činjenica da je ista nedostupna, poput neke državne tajne, čak i nakon protoka više od 60 godina od tih dešavanja, govori nam da duh totalitarizma prijašnjeg sistema i dalje postoji i nažalost efikasno djeluje”, podsjetio je u Uvodniku specijalnog izdanja Stava Mladi muslimani (1949. – 1983. – 2023.) Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja „Mladi muslimani“.

Sa smrću predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita 1980. godine, piše Anes Džunuzović, počinje kriza u komunizmu Jugoslavije. Bude se i nacionalizmi, prije svih srpski, a onda i hrvatski. Albanci na Kosovu traže više prava. U toj post-Titinoj Jugoslaviji komunisti pokušavaju svim silama da održe sistem, a kao najbolji način za to prepoznaju represivne mjere.

Posebnu potrebu za dokazivanjem svog komunističkog opredjeljenja imali su komunisti iz BiH. Da bi se dokazali, oni su montirali političko-sudski proces protiv grupe „Mladih muslimana“ s optužbama za rušenje ustavnog poretka.

Naravno, u ovom politički montiranom procesu nezaobilazna je uloga i jakih srpskih komunista koji potpadaju pod sve veći utjecaj srpskih nacionalista okupljenih oko Srpske akademije nauka i umetnosti. Dakle, tada bivaju uhapšeni Alija Izetbegović, Omer Behmen, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović, Đula Bičakčić, Husein Živalj. Kao glavni argumenti za optužnicu bili su knjiga Islamska deklaracija Alije Izetbegovića, zatim put nekoliko optuženih u Iran. Dakle, potpuno bezazlene stvari zbog kojih su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.

Podsjećajući na značaj današnjeg datuma, iz Fondacije Alija Izetbegović ističu da je nakon žalbi, čak i Savezni sud u Beogradu svojom presudom od 31. oktobra 1985. godine odbacio kao neosnovanu i nedokazanu optužbu za stvaranje neprijateljske grupe radi kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog poretka, ali su ipak ostale izuzetno visoke kazne za „verbalni delikt“.

”Stanje sveopće hajke i atmosferu straha i sumnjičenja koja je vladala u BiH društvu tokom istrage i suđenja, najbolje je opisao Rajko Danilović, čuveni beogradski advokat, u svojoj knjizi ”Sarajevski proces 1983.”: Štampa i ostali mediji uveliko su se takmičili stvaranjem atmosfere progona i sijanjem straha. Imao sam utisak da je tih dana biti Musliman, samo po sebi bilo opasno i rizično. Taj stepen apriornog neprijateljstva i omraze nije bio rezultat samo komunističke netrpeljivosti prema neistomišljenicima i pritisak političke policije, već se osjećala neka dublja, iracionalna mržnja koja je imala teološku i etničku pozadinu, koja će se poslije nepunih 10 godina pretvoriti u bespoštedni rat i istrebljenje Muslimana”, pišu iz Fondacije.

S padom komunizma u Jugoslaviji 1989. godine svi politički zatvorenici pa i ova grupa „Mladih muslimana“ biva puštena na slobodu.