Iako je bosanski jezik vladinom naredbom ukinut 4. oktobra 1907. godine, već sljedeći mjeseca donesena posebna odluka kojom se Bošnjacima dopušta da u svojim autonomnim ustanovama mogu nastaviti upotrebljavati naziv bosanski jezik.
Naziv bosanski jezik ostao je u službenoj upotrebi i nakon Austrougarske okupacije 1878. godine, bez obzira na agresivnost srpske i hrvatske propagande da se to ime izbaci iz upotrebe.
Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine obavijestila je 4. oktobra 1907. godine jednom internom naredbom sve nadležne organe da se “zemaljski jezik” (Landessprache) ima svuda službeno nazivati srpsko-hrvatskim, odnosno hrvatsko-srpskim. Time je zvanično ukinut naziv bosanski jezik.
S obzirom na tradiciju, ubrzo je posebnom vladinom odlukom 20. novembra 1907. godine dozvoljeno Bošnjacima da u svojim autonomnim ustanovama mogu i dalje koristiti naziv bosanski jezik.
Poslije 1918. godine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. u Jugoslaviji, ta je praksa ukinuta i napuštena.
Naziv bosanski jezik bio je u praksi prosto ekskomuniciran i faktički zabranjen sve od 1945. do prvih mjeseci 1991. godine, kada su ga Bošnjaci putem svoje štampe i publicistike spontano vratili u upotrebu.
Izvor: Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, BZK “Preporod”, Sarajevo, 1998 / Stav
